Moje odrastanje bez igračaka

Kako da počnem, a da malo ne zagolica u predelu grudi ?! Zaboli. Zapeče. Telo podrhtava dok me ubrzano disanje na trenutak uznemirava, na trenutak budi, na trenutak raduje. Raduje me, jer sam imala to detinjstvo o kome se toliko priča i piše… Ali…

Još uvek mogu da osetim pliš ispod svog dlana i naborano i nesrazmerno telo braon plišanog mede Miše. Ja sam mu dala ime. Miša je imao veliku pljosnatu glavu, a telo značajno manje od glave. Kada sam ga dobila, prošao je bar jednu generaciju, ali meni je bio SVE. Za razliku od svojih vršnjaka nisam imala puno igračaka, čak mnogo manje nego što možete da zamislite. Imala sam Mišu i maštu. On je bio centar mog Sveta i bez njega nigde nisam želela da idem, spavam i jedem. Hranila sam ga, vodila kod lekara, pričala sa njim i bila mu mama. Žao mi je što nije izdražao još jednu generaciju, ali avaj. Ako pratite moj rad na društvenim mrežama, upoznati ste sa mojim projektom „Relax Story vodič do vrtića“ koji ima za cilj da olakša i oslobodi bar malo od stresa roditelje koji su u potrazi sa vrtićem. Vrtići sa kojima sa saradjujem su i učesnici u projektu. Bila mi je ideja i to da posmatram sve iz ugla deteta, a u sluzbi roditelja. Ne znam koliko sam uspela u tome, ali lepa je moja namera, zar ne?!

Obilaskom vrtića i snimanje zapisa bio je veliki zalogaj za mene i na trenutke veliki izazov, ali sam prepoznala višestruki značaj za sve. Ljudi moji, ja sam se tako lepo zabavila i igrala sa SVIM IGRAČKAMA koje krase današnje vrtiće, i imaju značaj da ispune prazninu nedostatka igračaka u mom detinjstvu. Ok. nedostatak igračaka može da izazove blagu prazninu u dečijem odrastanju, ali mašta baš može svašta. Maštom sam došla do onog što danas jesam. Kreativna, snalažljiva, osećajna, samopouzdana i uspešna.

Neka vaša deca uživaju u svojim vrtićima igrajući se sa mnogobrojnim igračkama, a kod kuće neka više maštaju. 

Na Relax Kids časovima maštamo. To najviše radimo i verujemo da baš sve može da bude čarobno magično i sa puno radosti. Znam jedno, da o medvedu Miši mogu da vam pišem dugo i ne zamerite što ne stavljam navodnike na nešto što ne postoji. Znam da ste razumeli. On još živi u mom sećanju i u mom srcu. Onda navodnici nisu potrebni. Zar, ne! 🙂

Sećate li se vaše omiljene igračke? Da, da, već vidim smešak na licu kada se setite …

Budite u miru, ali radosni poput deteta

Marija Stevanovic Relax Kids

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Poruči i ti svoju Zvezdu za spavanje